Jeste li znali: Koja je bila prva bošnjačka stranka u historiji BiH?

Muslimanska narodna organizacija bila je prva politička stranka u Bosni i Hercegovini osnovana 1906. godine. Njen osnivač i prvi predsjednik bio je Alibeg Firdus.

Stranka je osnovana i bila vođena od strane imućnijih begova i muslimanskih zemljoposjednika. Ipak, s obzirom da je bila sačinjena od ljudi koji su tada važili za muslimansku elitu, stranka je uživala predominantnu podršku među širokim muslimanskim slojevima. Preteča osnivanju MNO-a bio je Pokret muslimana za vjersku-prosvjetnu autonomiju. Nastao 1899. godine, kada je BiH i dalje formalno bila dio Osmanskog carstva, iako već uveliko pod okupacijom i upravom Austro-Ugarske, pokret je zahtijevao priznanje sultana kao vrhovnog vjerskog poglavara i bosanskih muslimana, i u skladu s tim s vjersku i školsku autonomiju, odnosno prestanak miješanja austrougarskih vlasti u školske i vjerske procese.

Vođen prvenstveno ovim ciljem pokret će se vremenom transformisati u prvu političku stranku u BiH. Pored autonomne i vjerske borbe težila je svoj program proširiti i na političke ciljeve. Elita stranke je težila ostvarenju vjerskih i zemljoposjedničkih ciljeva, što je zadovoljilo samo uske narodne mase. Seljaci i inteligencija nisu bili zadovoljni time. MNO se zalagala za ukidanje paušalizacije desetine, vraćanje prava na ispašu, korištenje općinskih šuma selima i vlasnicima, zaštita zemljoradnika i obezbjeđenje njihovog prava. Zahtjevala je i uvođenje građanskih sloboda, sloboda javnih korporacija i općinskih samouprava, te da se vlada ravnopravno odnosi prema muslimanima, pravoslavcima i katolicima. Propagiranju ciljeva stranke doprinosio je i njezin glavni programski list “Musavat” (Jednakost).

Čak i u odnosnu na tadašnje društvene i političke okolnosti koje su vladale možemo zaključiti da je MNO bila kratkovida stranka koja je suštinski patila od nedostatka vizije, te nije bila u stanju kreirati snažan politički program i put kojim bi doprinijeli političkoj i nacionalnoj emancipaciji muslimanskog stanovništva u BiH i učinila ga ozbiljnim političkim faktorom na širem planu. Tako se stranka se u prvom planu zalagala za održavanje osmanske vlasti te je propagirala tvrdnju da je austrougarska okupacija samo privremena. U skladu s tadašnjim raspoloženjem kod većine muslimanskog stanovništva nije imala nacionalni program, te je bila jedna od rijetkih anacionalnih stranaka u historiji BiH.

Njene politike u identitetskom smislu bile su prije svega usmjerene na isticanje i očuvanje islamskog identiteta. Prema modernim nacionalnih ideologijama, uveliko prisutnim u BiH, stranka nije pokazivala gotovo nikakav odnos niti je učinila ikakve napore u pogledu nacionalne emancipacije muslimanskog stanovništva.No, stranka nije niti smatrala da bosanski muslimani trebaju biti dio bilo srpskog bilo hrvatskog nacionalnog identiteta. Ona se tim jednostavno i nije bavila. Nakon osnivanja MNO je bila vrlo negativno nastrojena prema austrougarskim vlastima koje je tretirala kao privremenog i nametnutog upravnika u BiH koji rade suprotno interesima muslimana u BiH, te je zbog toga u prvom redu u tolikoj mjeri i insistirala na prestanak miješanja austrougarskih vlasti u vjerski i školski život muslimana kao temelja za očuvanje muslimanske tradicije i kulture. Ipak, nakon izbora 1910. i formiranja Bosanskog sabora stranka je bitno revidirala svoje stavove te počela podržavati austrougarske vlasti.

MNO se formirala prije svega kao odraz svjetonazora i interesa stare feudalne begovske kaste koja je nastala sačuvati svoje ekonomske privilegije u prvom redu kroz zadržavanje agrarnog zemljišta te tradicionalnih društvenih odnosa unutar bošnjačkog naroda. U tom smislu politike i ciljevi stranke su potpuno odudarali od političkih tekovina tadašnje evropske civilizacije te je po svojoj prirodi bila krajnje konzervativna. O tome slikovito govori i činjenica da se stranka između ostalog zalagala i za zabranu školovanja ženske djece.

Nedugo nakon MNO-a, osnovane su i Srpska nacionalna organizacija te Hrvatksa narodna zajednica, kao srpske i hrvatske nacionalne stranke u BiH.

(Bportal.ba/SB)